Arhitektura

Kulturni Centar
Republike Srbije
u Londonu

Lokacija / London, Velika Britanija
Godina / 2019 – u izgradnji
Površina / 250m²
Client / Embassy of the Republic of Serbia
Projektantski tim / Marina Lazović / Predrag Ignjatović /
Zoran Lazović / Dunja Nedeljković
3d model / Aleksandar Kostić
Grafička prezentacija / Filip Popović, Katarina Vasiljević

Kulturni centar Republike Srbije u Londonu, ili tzv. Kreativna ambasada Republike Srbije, nalazi se u Dering ulici broj 7, koja pripada eksluzivnoj regiji Majfer (Mayfair), u poslovnom delu grada sa velikim brojem diplomatskih objekata. Objekat sa okolinom predstavlja značajnu prostornu celinu i nalazi se pod visokim stepenom zaštite kao istorijsko nasleđe 2.stepena. Izgrađen je 1904. godine prema projektu Treadwell & Martin. Fasada je u fino tesanom kamenu, u stilu slobodne interpretacije gotičko-flamanskog stila sa elementima Arts end krafts. Fasadu prizemnog i prvog sprata čini veliki stakleni portal uokviren stubovima sa kapitelom i zaokružen elipsastim kamenim lukom. Na drugom i trećem spratu nalaze se dva plitka lučna erkera na kojima su postavljeni prozori. Potkrovlje u prednjem delu fasade u vidu kalkana krije strmi dvovodni krov, koji je samo ekstenzija četvorovodnog krova kojim se završava ceo objekat.

Kao novi kulturni centar, Kreativna ambasada Srbije u Londonu, koncipirana je tako da omogući višeslojan, inovativan izložbeni prostor, koji će podržati različite načine prezentacije…

…kako izložbenih postavki tako i organizaciju javnih događaja, sastanaka, kreativnih radionica, a sve u službi prezentacije kulture Srbije.
Već samom fasadom, prizemlje i sprat, izražavaju karakter otvorenosi ka publici, te je na te dve etaže bilo i logično organizovati izložbeni prostor, dok su ostali spratovi u službi ovog prostora i dopunjuju ga neophodnim sadržajima. Kroz idejno rešenje smo taj karakter hteli dodatno da naglasimo prosecanjem tavanice prizemlja u zoni ulaznog portala i stvaranjem utiska duple visine i galerijskog prostora. Umesto klasičnog sprata, namera je bila da dodatno naglasimo vezu ove dve etaže, kako bi posetioce privukli na posetu izložbe i na galeriji. Na taj način, prizemlje i galerija postaju jedan prostor koji lakše komunicira sa posetiocima.

Kroz duplu visinu postavljena je zavesa koja ima ulogu dodatnog naglašavanja povezanosti ova dva prostora i daje mu svečaniji, teatralniji karakter. Ograda na galeriji je projektovana tako da bude izraz savremene interpretacije, ali i da korespondira sa nasleđenom fasadom kroz čije se velike staklene otvore jasno sagledava. Ideja je bila da se naglašene etaže na fasadi, odraze i u unutrašnjoj arhitekturi prostora. Drugi i treći sprat, kao i potkrovlje, projektovani su u skladu sa konceptom savremenog pristupa radnom ambijentu. Radni prostor je adaptibilan, otvoren, kolaborativan i sadrži pored radnim mesta, salu za sastanke i prezentacije, kao i kancelarije sa servisnim prostorijama. Pročišćen prostor na svim etažama je bio prioritet, kako bi se zadovoljile potrebe budućih korisnika na prilično maloj osnovi po spratu.

Glavni akcenat u enterijeru su unutrašnje stepenice koje se prostiru kroz šest etaža od suterena do potkrovlja.

Pozicija starog stepeništa je zadržana, ali je ono preprojektovano u potpuno drugoj geometriji i materijalizaciji.

Pažljivim promišljanjem pri projektovanju detalja stepeništa, tretirajući ih na različite načine u odnosu na sprat, želeli smo da istaknemo promenu karaktera koji se smenjuje kroz prostor i njegovu različitu namenu.

U podrumskim prostorijama predviđena je priručna kuhinja sa ostrvom za degustaciju domaćih proizvoda. Dve prostorije ispod ulice, sa plafonom u zalučenom svodu od opeke projektovane su kao vinski podrum u kome se čuvaju, prezentuju i degustiraju domaća vina.

Način koncipiranja izložbenih postavki – različiti scenariji korišćenja:
Prizemlje je projektovano kao multifunkcionalni kreativni izložbeni prostor, sa različitim fleksibilnim mogućnostima prezentacije u okviru enterijera. Podeljen je u dve zone. Prva zona je predviđena za izložbene postavke, sa šinama na plafonu na kojima mogu da se po potrebi postave paneli za izlaganje. Paneli su od belog medijapana sa mogućnošću rotacije oko srednje vertikalne ose kako bi se lako pokretali radi stvaranja različitih scenarija. Mogu formirati zid kojim zatvaramo zadnju zonu namenjenu za projekcije, ukoliko postoji potreba da se zvučno izoluje od ostatka izložbe ali se mogu i potpuno ukloniti i spakovati u nisu u zidu, kada koncepcija izložbe to nalaže.

Slična izložbena koncepcija ponavlja se i na prvom spratu – galeriji.
Drugi sprat je projektovan kao prostor sale za sastanke i prezentacije. Zamišljeno je da se po potrebi stolovi u prizemlju, na drugom i trećem spratu mogu kombinovati.

Treći sprat je projektovan kao adaptibilan radni prostor, koncipiran kao co-working za gostujuće predavače, i umetnike. Zamišljeno je da nameštaj u enterijeru bude kompatibilan po spratovima kako bi se mogao kombinovati.

Prostor potkrovlja je projektovan kao radni prostor za zaposlene u budućem Kulturnom centru. U delu potkrovlja ka fasadnom zidu dvovodna konstrukcija oblači se u furnirani medijapan. U okviru obloge, za potrebe izlaza na krov, osmišljeno je krilo koje se spušta u vidu rampe. Ka glavnoj fasadi, u niši gde se nalazi prozor, formirani su zatvoreni kabineti u kambinaciji sa kapcima prozora formirajući kompaktnu celinu u belom medijapanu.

KORIGOVANO NOVOPROJEKTOVANO STANJE:

U drugoj fazi projekta, nakon analize idejnog rešenja od strane savetodavnog tela Vestminster opštine, zaključeno je da se nivo zaštite objekta koji je na statutarnoj listi arhitektonskog istorijskog nasleđa mora odnositi i na delove unutrašnje arhitekture. U tom smislu postojeće unutrašnje drvene stepenice koje se prostiru kroz šest etaža od prizemlja do potkrovlja se zadržavaju, kao autentičan element koji je pod zaštitom arhitektonskog nasleđa. Postojeće drveno stepenište uslovljava i zadržavanje pregradnih zidova iz protivpožarnih razloga.Gipsani radovi po zidovima i plafonu takođe ulaze u stepen zaštite unutrašnje arhitekture pa se i oni moraju zadržati.

Obzirom da je zadržavanje pregradnih zidova radi obezbeđivanja stepena protivpožarnosti drvenog stepeništa smanjilo površinu radnog prostora prvog, drugog i trećeg sprata ti spratovi su pretrpeli najveće izmene novoprojektovanog idejnog rešenja.

Osim značajnijih izmena vezanih za prostor oko stepeništa i zadržavanja zidova na prvom, drugom i trećem spratu, funkcionalno koncept objekta je ostao isti ali se njegov karakter vizualno menja i uklapa uz nasleđene stilske elemente. Podrum, prizemlje i potkrovlje su skoro u celosti ostali kao u prvobitnom rešenju sa minimalnim korekcijama.

Kao rezultat dobili smo sveden ali moderan arhitektonski izraz u okviru objekta zadržavajući dominantnost njegovog arhitektonskog nasleđa.